Fotomonografija - predgovor
Ideju o fotomonografiji Halubajskih zvončara iniciralo je nekoliko članova Udruge. Među članstvom je ideja prihvaćena s oduševljenjem, ali je samo nekolicina znala koliko je mukotrpan posao koji predstoji da bi fotomonografija, koju sada čitate, ugledala svjetlo dana.
Rad na njoj trajao je punih pet godina. Započeo je prikupljanjem pisane građe koja nije opsežna, ali je bila razasuta u mnogim institucijama. Najviše vremena je iziskivalo prikupljanje fotografija. Pozivu za prikupljanje fotografske građe odazvali su se članovi Halubajskih zvončara, njihove obitelji, prijatelji i još puno dobrih ljudi. Ukupno je prikupljeno 20.000 fotografija od kojih je tek dio predstavljen u ovoj fotomonografiji. Vjerojatno će se u budućnosti pojaviti još fotografija i pisanog materijala pa prepuštamo budućim generacijama da oplemene ovaj pokušaj izrade fotomonografije i naprave još bolju i bogatiju.
Tekstovi, koji su uvršteni u monografiju, različitog su autorstva i izvorne namjene, a poredani su tako da postupno stvaraju potpunu sliku o Halubajskim zvončarima.
Monografija počinje tekstovima koji govore općenito o zvončarima, prate njihovu rutu, pričaju legende i iznose činjenice o njihovom postanku. Zatim slijede tekstovi koji iznose širi kontekst ovog kulturnog fenomena koji je postao prepoznatljivo obilježje Riječkog karnevala, da bi u drugom dijelu monografije bilo više riječi o pojedinim elementima koji čine Halubajske zvončare: komandantima, podmladku i glazbenicima.
Budući da se razlikuju i autori i izvorne namjene teksta, velike su stilske i jezične razlike. Monografija je djelomično pisana standardnim jezikom, ali dominira lokalni jezični idiom - čakavština ekavskoga izgovora karakteristična za područje Kastavštine.
Cilj autora bio je stvoriti djelo koje će čuvati uspomenu i izraziti zahvalnost svim članovima Halubajskih zvončara kao i njihovim obiteljima, prijateljima, sumještanima i svim ljudima dobre volje koji su dočekivali zvončare u svojim mjestima.
Tako su, svi zajedno, kroz prošlost, koja u nekim trenutcima i nije bila lijepa, očuvali tradiciju zvončara i njihove ophodnje po selima halubajskog kraja. Da nije bilo tih predanih ljudi, danas Halubajski zvončari ne bi bili priznati kao kulturno nematerijalno dobro cijeloga svijeta, što govori koliko su nas naši stari zadužili i pokazali put budućim generacijama.
Ova monografija naš je skroman prilog očuvanju te tradicije. Hvala još jednom svima koji su nam pomogli.
ŽIVIO PUST!!!
Dalibor Marčelja,
predsjednik Udruge Halubajski zvončari
