Zvončari kao brand
Autor: Sanja Udović, načelnica Općine Viškovo od 2013
Halubajski zvončari važan su kulturalni fenomen koji je već davno prerastao svoj zavičajni prostor te postao, Rješenjem Ministarstva kulture od 12. srpnja 2007., kulturno dobro RH pod zaštitom UNESCO-a. Za naše Halubje oni ne označavaju tek mjesec ili dva pusnih događanja, već znače puno više. To je način života. Usprkos različitim stavovima kroz povijest i činjenici da su u jednom razdoblju bili zabranjivani, nedvojbeno je da su danas zvončari najbolji turistički promotor našega kraja.

Premda je danas naša općina multikulturalna zajednica, njezino političko vodstvo zalaže se i svojim radom nastoji sačuvati tradicijske vrijednosti.
Upravo iz tog razloga pokrenut je projekt izgradnje Zavičajne kuće Halubajskih zvončara u sklopu sportsko-rekreacijske zone Halubjan, na površiii od 3.100 m2, a udaljenosti 3-4 minute od samog centra Viškova.
Kuća je osmišljena tako da su zasebno smješteni galerijski prostor, suvenirnica, prostor za radionice, garderoba, kantina te pomoćne prostorije, dok će se ispred pročelja izgraditi prilazni trg, terasa i parkiralište. Lokacija se nalazi na laganoj padini s koje se pruža prekrasan pogled na Kastav i okolne brežuljke.
Projekt je zamišljen kao muzejski postav koji će omogućiti adekvatnu prezentaciju zvončara i njihove tradicije na jednom mjestu te postati matični objekt naših zvončara. Investitor projekta Zavičajne kuće je Općina Viškovo, koja je ujedno i vlasnik zemljišta na kojem će se izgraditi kuća, dok je za financiranje dodatnih investicija predviđeno korištenje sredstava iz fondova EU.
Zavičajna kuća je Strateškim okvirom razvoja općine Viškovo predviđena kao jedna od ključnih kapitalnih investicija u procesu razvoja turizma, kojem će nedvojbeno posebnu atraktivnost dati upravo tradicijska vrijednost naših zvončara, koja je stekla status branda. Upravo zato ističemo važnost uključivanja mještana i lokalne zajednice u realizaciju projekta kako bi se, kroz njihove ideje i iskustva te narodnu predaju, sadržajno obogatila ponuda Zavičajne kuće.
Neosporno je da ova vrijedna fotomonografija slikom i riječju nudi dubok osjećaj pripadnosti rodnom kraju, prezentira prošlost i sadašnjost Halubajskih zvončara te pruža pogled u njihovu budućnost. Treba odati priznanje svima koji su svojim dosadašnjim radom dali doprinos njezinom nastanku, svim zvončarima i njihovim obiteljima koji su živjeli i žive njegujući ljubav prema našim običajima, našoj tradiciji, svojim očevima i djedovima.
Zahvaljujući i ovoj monografiji, kao i budućoj Zavičajnoj kući, još će mnoge generacije odrastati uz najvredniji dio naše autohtone kulture, zvuke popularnih zvonac.