Mještani Viškova oduševljeni novim zdanjem: “Čudo je što imamo, mi nismo toga svjesni. Srce mi je puno”

Kuća će biti mjesto okupljanja Halubajskih zvončara kojih je sve više pa je i dobro da su dobili veći prostor, ali je ona ujedno i muzej

VIŠKOVO – Mještani “od 7 do 77” kako se voli reći pohodili su svečano otvorenje Kuće halubajskega zvončara u Viškovu.

Petnaest je godina prošlo otkada se pojavila prva ideja o kupnji male kuće koja bi se uredila u muzej Halubajskih zvončara, pa do 30. travnja, kada Halubajci nisu dobili samo kućicu, već veliko zdanje na 1500 kvadratnih metara s još 3300 četvornih metara okolnog parka i prostora.

Kuća će biti mjesto okupljanja Halubajskih zvončara kojih je sve više pa je i dobro da su dobili veći prostor, ali je ona ujedno i muzej, mjesto gdje se spajaju prošlost i sadašnjost tradicije Kastavštine i Viškova.



Program otvorenja bio je bogat nastupile su jake domaće snage Ivana Marčelja, KUD Halubjan, sopilaši Branko Brnić i Klaudije Dunato, Ženski pjevački zbor Učka, Limena glazba Marinići, Djevojački zbor pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan, plesači potresujke, Čakavčići OŠ “Sveti Matej”, Halubajske mažoretkinje, Halubajke Viškovo, zvončarska glazba.

U programu su sudjelovali i Alex Marčelja, Goran Vlah, Dragan Ristivojević, Zlatko Mulac, Josip Jardas i Rajko Srok.

Svečano otvorenje vodili su Nina Dukić Srok i Joso Krmpotić, dok je finale samog otvorenja bilo kolo prvo mićih, a onda i “velih” Halubajskih zvončara. Neobično je da njihovo zvono zvoni u travnju, no za ovakvu priliku, i stare se navade nekad mogu zaobići.



A što kažu mještani? Prva riječ koju će Dean Rubeša izreći je: fantastično.

– Ovo je spoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti, čudo je što imamo, mi nismo toga svjesni. Predivno. Zvončari su impozantni, to je tradicija. Vidjeti ovako veliku grupu na jednom mjestu je gotovo nemoguće. A kad sam vidio malu djecu sa zvonima, to je bio samo znak da ovome nema kraja, rekao nam je Dean Rubeša.



Zvončar Davor Milih vrlo je zadovoljan.

– Meni je puno srce, imam već koju godinu, a od mladosti nosim zvonci. Nisam sve godine bio aktivan, ali ostane to, ne možeš to zaboraviti. Lijepo je vidjeti novu Kuću, ovoliko ljudi. Drago mi je da smo dobili Kuću i da se i u novom vremenu ne zaboravljaju stari običaji. Kad sam bio mlad, je to bilo dosta na minimumu, a iz godine u godinu je bilo sve aktivnije. Drago mi je da su mladi to prihvatili i danas ih je jako puno. Možda ih je i previše, ha-ha. Nikad nije previše, ali kad nas je puno je malo teže organizirati povorku. No, Bogu hvala da nas je toliko i da je sve više zainteresiranih, kaže Davor Milih koji je u zvončarima sa sinom Robertom, ali i drugim članovima obitelji.

Lara Dubrović kaže da joj je jako drago zbog otvorenja.

– Konačno smo dočekali da se otvori Kuća. Moj je brat Dario od malih nogu u zvončarima. Mi idemo u maškare i jako sam zadovoljna. Mislim da su zaslužili ovu Kuću i da je ona lijepo mjesto gdje će se moći nalaziti. Jer, toliko ih je puno da više ni u kakvu prostoriju nisu stali. Mislim da će im ovdje biti jako lijepo, rekla nam je Lara Dubrović.

Lucija Kovačević i Julija Blažić također su odgovorile na naša pitanja.

– Puno je ljudi, puno emocija, sve u svemu jako smo zadovoljne. Ja sam tu s Viškova, tako da mi u svetom Mateju ih lijepo dočekamo i svako selo u Halubju ih jako lijepo dočeka i zadovoljni smo da imamo ovako lijepu kuću gdje se možemo svi skupa sastati, kaže Lucija Kovačević.

Julija Blažić dodat će kako joj je drago da se tradicija nastavlja i na ovaj način.

Novi list, 30. 4. 2024. Jakov Kršovnik
Foto: Sergej Drechsler